Svijetlio je Zagreb
u ponoc i pedeset
otvorila je prozor
Odavno je nisi povrijedio ovako
sav kofein svijeta nema te gorcine
u sobi punoj dima
jos joj fali nikotina
da zablura slike na kojima ste skupa
Drzis ju za ruke
na Eiffelovom tornju
ona bijela poput gejse
u strahu od visine