Ova dvorista, puna neba i ptica
udju ko muzika stara
nekud duboko u nas
i tu uvijek ostanu
Potrazi me u predgradju
na ulici, na raskrscu
gdje mi je jorgovan rasuo perle
gdje nam je proljece dotaklo usne
i pobjeglo
Potrazi me u predgradju
kraj vlakova sto prolaze
bit cemo sami u svitanje dana
bit cemo sami u pjesmama ptica
ko nekada