Kol'ko nisko idemo, moze li uopce nize
mozda nam se dig'o zanos
al' standard nam se ne dize
dani ponosa i slave
i minusa na tekucem
mi ne zivimo, mi prezivljavamo
sta ostavljamo nasem buducem narastaju
dugove, racune, rate kredita nas guse
a nemamo ni kune
kombiniramo kako odgodit' placanje
bar za desetak dana
jebo zivot kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad, stara stednja se otopila
osla na ono bitno
pojela se i popila
bez svega smo ostali
prenaglo nas je pogodilo
ko uopce zna sto se to
prek' noci dogodilo
Koga da pitam, brate
ko ce mi dat' odgovore
reci bilo sta osim
da je moglo biti gore
Sve te tisuce, hiljadarke, konjanici i rudari
stavljani davno na stranu
za neki san da se ostvari
nestali u brojkama
brojke ko snijeg okopnile
dok mi smo prezivljavali
zivotne stvari poskupile
i di smo sad
napokon mirni, napokon slobodni,
napokon u svojoj drzavi
al' sad smo siromasni
dali smo svoje snove
za ovu zemlju i nije nam zao
al' usput se nasao
domoljub veci od nas
pa pokrao sav visak
radili, al' nisu nas cijenili
mjesecima cekali da plate
trud sto smo ulozili
di smo sad, opet sve ispocetka
za kol'ko nisko idemo
od ponedeljka do petka
kol'ko danas vrijedi nas rad
imali smo, sad nemamo, di smo sad